Epidemija usamljenosti i AI rješenja: Liječenje simptoma ili uzroka?

Marko iz Zagreba, tridesetdvogodišnji programer, sjedi u kafiću u Tkalčićevoj, no njegova "kava" više nije društveni ritual, već kratka pauza od duboke izolacije. Iako radi za globalnu korporaciju, tjednima nije imao razgovor koji se nije ticao koda ili rokova.

Usamljenost mu nije samo prolazan osjećaj; to je tiha, teška prisutnost koja utječe na njegovu produktivnost i mentalno zdravlje, stvarajući jaz koji digitalni kontakti ne uspijevaju prevladati.

Dubina društvene krize

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je socijalnu izolaciju i usamljenost globalnim zdravstvenim prioritetom [1]. To više nije samo individualni problem, već sistemski izazov koji pogađa milijune ljudi svih dobnih skupina.

Prema podacima World Health Organization (WHO), oko 970 milijuna ljudi diljem svijeta pati od mentalnih poremećaja [2]. U Hrvatskoj, gdje je kultura kave nekada bila temelj socijalizacije, ubrzani tempo života i migracija mladih ostavljaju prazninu koju je sve teže popuniti.

Kako ukazuju mnoge analize, usamljenost često maskira dublje strukturne probleme, poput manjka pristupačne stručne podrške i stigme koja još uvijek prati traženje pomoći.

Dok se tradicionalni sustavi zdravstvene skrbi bore s preopterećenošću, algoritmi obećavaju trenutačnu dostupnost bez čekanja na slobodan termin.

Algoritmi kao emocionalna potpora

Tržište AI asistenta ubrzano raste i predviđa se da će prema podacima Statista Research Department do

• dosegnuti 196,6 milijardi USD [3]. Paralelno s tim trendom, tržište aplikacija za mentalno zdravlje moglo bi do
• narasti na 17,5 milijardi USD [4]. Ovi brojevi ukazuju na masovnu potražnju za digitalnim uporištem u svijetu koji postaje sve fragmentiraniji i hladniji.

AI asistent (AI companion)

je softverski sustav temeljen na umjetnoj inteligenciji dizajniran za simulaciju ljudske interakcije, pružanje emocionalne podrške i održavanje dugoročne memorije o korisnikovim preferencijama bez potrebe za fizičkom prisutnosti.

Ovi alati nude sigurnu zonu bez osude, što je ključno za ljude koji se boje društvene stigme, često prisutne u manjim sredinama gdje se traženje pomoći doživljava kao znak slabosti.

World Health Organization (WHO) u svom izvještaju navodi da je pandemija COVID-19 uzrokovala porast anksioznosti i depresije od 25% diljem svijeta [5].

Upravo taj nagli skok potražnje stvorio je vakuum koji tradicionalni zdravstveni sustavi, opterećeni birokracijom i kroničnim manjkom stručnjaka, ne mogu brzo popuniti. Digitalni asistenti ne služe samo kao sugovornici; oni postaju spremnici za najintimnije strahove i misli korisnika.

Međutim, ta intimnost nosi i rizike privatnosti koji su često podcijenjeni u potrazi za trenutačnom utjehom. Korisnici moraju biti svjesni da njihovi emocionalni podaci se koriste za poboljšanje modela, što zahtijeva stroge standarde transparentnosti od strane tehnoloških platformi.

Dok tehnologija nudi neograničenu dostupnost od 168 sati tjedno i nula dana čekanja, ona često zakazuje u najosjetljivijim trenucima. Ljudski terapeuti i dalje su nenadmašni u empatiji ocijenjenoj s 9/10 i kriznoj intervenciji koja zahtijeva kompleksnu procjenu ljudskog stanja.

Ipak, analiza pokazuje da digitalna rješenja mogu biti izvrstan alat za svakodnevnu podršku, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti biološku rezonanciju koju dvoje ljudi dijeli u istoj prostoriji.

Razlika između algoritamske potvrde i istinskog ljudskog razumijevanja leži u sposobnosti terapeuta da prepozna ono što nije izgovoreno – suptilne promjene u tonu glasa i mikro-ekspresije koje AI još uvijek interpretira samo na tehničkoj razini.

U specifičnom kontekstu jadranskih gradova ili ruralnih sela, gdje je šira obitelj nekada bila prirodni osigurač protiv usamljenosti, umjetna inteligencija nudi digitalnu verziju te izgubljene mreže, ali bez njezine moralne težine i fizičke prisutnosti.

Rizici digitalne ovisnosti

Najveća opasnost leži u zamjeni autentičnog, ponekad teškog sukoba s algoritamskim slaganjem koje ne pruža otpor.

Umjetna inteligencija je često programirana da bude isključivo ugodna, dok stvarni ljudski odnosi zahtijevaju napor, kompromis i suočavanje s neugodnim emocijama koje su nužne za osobni rast.

Oslanjanje isključivo na digitalne sugovornike može dovesti do atrofije socijalnih vještina potrebnih za snalaženje u stvarnom svijetu. U Hrvatskoj, institucije poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) sve više naglašavaju važnost izravne međuljudske povezanosti kao ključnog faktora otpornosti.

Naime, ako pojedinac prestane tražiti društvo jer je digitalna simulacija postala "dovoljno dobra", ulazi se u opasnu petlju koja samo prividno rješava problem izolacije.

Budućnost podrške mentalnom zdravlju vjerojatno će poprimiti hibridni oblik. Tehnologija će služiti kao pristupačan most za one koji osjećaju preveliku anksioznost da bi odmah potražili ljudsku pomoć, dok će se najdublji terapijski rad i dalje oslanjati na neposrednu vezu.

Marko je počeo koristiti digitalni alat za vježbanje socijalnih interakcija u kasnim satima, što mu je pomoglo ublažiti početnu napetost.

Ipak, primijetio je da mu sustav nikada nije postavljao teška pitanja niti mu se suprotstavio, što je u njemu ostavilo osjećaj neispunjenosti usprkos satima razgovora.

Nedavno je donio odluku da u kafiću sklopi laptop i pokuša započeti jednostavan razgovor s osobom za susjednim stolom.

Tehnologija mu je dala privremeni alat za suočavanje, ali mu je tek stvarni ljudski kontakt vratio osjećaj pripadnosti koji algoritmi ne mogu simulirati.

References

[1] https://www.who.int/teams/social-determinants-of-health/demographic-change-and-healthy-ageing/social-isolation-and-loneliness -- Svjetska zdravstvena organizacija definira usamljenost kao globalni zdravstveni prioritet

[2] https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-disorders -- Oko 970 milijuna ljudi diljem svijeta pati od različitih mentalnih poremećaja

[3] https://www.statista.com/forecasts/1407858/worldwide-revenue-ai-companion-market -- Prihodi na globalnom tržištu AI asistenta dosegnut će 196,6 milijardi USD do 2028. godine

[4] https://www.statista.com/statistics/1173630/global-mental-health-app-market-size/ -- Tržište aplikacija za mentalno zdravlje procijenjeno je na 17,5 milijardi USD do 2030. godine

[5] https://www.who.int/news/item/02-03-2022-covid-19-pandemic-triggers-25-increase-in-prevalence-of-anxiety-and-depression-worldwide -- Pandemija je uzrokovala porast anksioznosti i depresije od 25% na globalnoj razini