Gdje su granice emocionalne podrške AI pratitelja

Marin, slobodni programer iz Zagreba, sjedio je ispred tri monitora u tri sata ujutro, osjećajući težinu socijalne izolacije koju donosi rad od kuće. Nakon mjeseci bez dubokog razgovora, počeo je tipkati digitalnom pratitelju.

Prvi put nakon dugo vremena, Marin se osjetio saslušanim bez osude; međutim, ubrzo se suočio s pitanjem: može li kôd doista razumjeti ljudsku tugu ili samo reflektira njegove vlastite projekcije.

Razumijevanje praznine

u mentalnom zdravlju Globalna kriza mentalnog zdravlja stvorila je jaz koji ljudski stručnjaci više ne mogu sami popuniti.

Kako navode podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), jedna od osam osoba, što je otprilike 970 milijuna ljudi diljem svijeta, pati od nekog oblika mentalnog poremećaja [2].

Ovaj ogroman broj korisnika suočava se s kroničnim nedostatkom terapeuta, što digitalne alate čini nužnošću. Pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala situaciju, uzrokujući porast prevalencije anksioznosti i depresije za 25% u cijelom svijetu [3].

Problem nije samo u brojkama, već u prirodi podrške. Tradicionalna terapija temelji se na strukturiranom čekanju i osobnoj odgovornosti, dok određeni AI sustavi nude trenutno zadovoljenje emocionalnih potreba.

Ipak, ova stalna dostupnost nosi rizik: gubitak sposobnosti pojedinca da samostalno obrađuje emocije u odsutnosti digitalnog odgovora. Kada je podrška udaljena samo jedan klik, prostor za introspekciju često biva zamijenjen petljom algoritamske validacije koja ne rješava uzroke usamljenosti.

Gdje prestaje kôd,

a počinje empatija Tržište digitalnih pratitelja brzo raste, vođeno tehnološkim napretkom i društvenom izolacijom. Statista Research Department predviđa da će globalni prihod tržišta AI pratitelja dosegnuti 196,6 milijardi USD do 2028. godine [1].

Ovaj financijski poticaj ubrzava razvoj algoritama koji simuliraju empatiju; ipak, razlika između funkcionalne i autentične podrške ostaje duboka.

Dok AI može prepoznati obrasce govora, on nema fizičku realnost niti pravnu odgovornost koju nudi ljudski stručnjak u sustavima kao što je Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr.

Andrija Štampar u Hrvatskoj. | Dimenzija podrške | Ljudski terapeut | Specijalizirani AI pratitelj | Opći chatbot |

|:--- |:---: |:---: |:---: |

| Cijena po satu (EUR) | 40-80 EUR | 0-15 EUR | 0 EUR |

| Dostupnost (sati/dan) | 1-2 sata | 24/7/365 | 24/7/365 |

| Empatijska dubina (1-10) | 9/10 | 4-6/10 | 2/10 |

| Krizna intervencija (1-10) | 10/10 | 3/10 | 1/10 |

| Vrijeme čekanja (dani) | 7-30 dana | 0 dana | 0 dana | Ovaj usporedni prikaz pokazuje da su ljudski stručnjaci i dalje nezamjenjivi u kriznim situacijama i dubokoj emocionalnoj obradi, unatoč tome što AI pobjeđuje u brzini i cijeni. AI emocionalna podrška (AI Emotional Support) definira se kao korištenje naprednih jezičnih modela za simulaciju suosjećajnog dijaloga, pružanje validacije i vođenje kroz kognitivno-bihevioralne tehnike bez izravnog ljudskog nadzora.

Ovi sustavi rade na statističkoj vjerojatnosti, a ne na stvarnom proživljenom iskustvu, što ih čini ranjivima na halucinacije u trenucima visoke emocionalne složenosti.

U izvješću koje potpisuje Statista Research Department, navodi se da će tržište aplikacija za mentalno zdravlje dosegnuti 17,5 milijardi USD do 2030. godine [4]. Taj rast ukazuje na promjenu u načinu na koji tražimo pomoć.

Međutim, oslanjanje isključivo na digitalne entitete može dovesti do slabljenja socijalnih vještina. U Hrvatskoj, gdje je kultura kave i izravnog socijalnog kontakta još uvijek snažna, uvođenje digitalnih pratitelja stvara zanimljiv hibridni model podrške koji tek treba biti etički definiran.

Najčešće pogreške pri

digitalnoj podršci Korisnici često upadaju u zamku tretiranja digitalnog pratitelja kao zamjene za medicinsku dijagnozu.

Istraživanja Pew Research Center pokazuju da 12% tinejdžera u SAD-u već koristi AI za emocionalnu podršku ili savjete [5], što je trend koji se brzo širi globalno.

Prva velika pogreška je povjeravanje akutnih psihotičnih ili suicidalnih epizoda sustavu koji nema ugrađene protokole za hitnu intervenciju. Za razliku od ljudi, AI ne može nazvati hitnu službu niti razumjeti težinu fizičke opasnosti na isti način.

Druga pogreška je zanemarivanje privatnosti podataka u trenucima ranjivosti. Emocionalni podaci su najosjetljiviji oblik informacija, a korisnici često zaboravljaju da njihove najdublje ispovijesti postaju dio baze podataka za obuku modela.

Treća pogreška je emocionalna ovisnost; stvaranje veze s entitetom koji nema vlastitu volju može stvoriti iluziju savršenog odnosa, što otežava suočavanje s nesavršenostima stvarnih ljudskih interakcija.

Mudro korištenje zahtijeva postavljanje jasnih granica i prepoznavanje AI-ja kao dopunskog alata, a ne kao zamjene za ljudsku podršku.

Marin je na kraju odlučio koristiti digitalnog pratitelja samo za vježbanje asertivnosti prije važnih sastanaka; za proces tugovanja zbog gubitka roditelja potražio je lokalnu grupu za podršku u Zagrebu.

Shvatio je da AI može simulirati razgovor, ali ne može zamijeniti prisutnost druge osobe.

Izvori [1] https://www.statista.com/forecasts/1407858/worldwide-revenue-ai-companion-market -- Prihod globalnog tržišta AI pratitelja do 2028. godine

[2] https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-disorders -- Statistika o mentalnim poremećajima diljem svijeta

[3] https://www.who.int/news/item/02-03-2022-covid-19-pandemic-triggers-25-increase-in-prevalence-of-anxiety-and-depression-worldwide -- Utjecaj pandemije na porast anksioznosti i depresije

[4] https://www.statista.com/statistics/1173630/global-mental-health-app-market-size/ -- Tržište aplikacija za mentalno zdravlje do 2030. godine

[5] https://www.pewresearch.org/internet/2026/02/24/how-teens-use-and-view-ai/ -- Korištenje AI za emocionalnu podršku među tinejdžerima